Podatak po kojem u Bosni i Hercegovini radni odnos svakodnevno prekine oko 250 radnika je poražavajući i katastrofalan, a mora se reći i veoma teško objašnjiv, što nam jednostavno govori da smo zemlja sa najvišom stopom nezaposlenosti.
Još je poraznija činjenica da većina tih ljudi ne prekida već zasnovani radni odnos, zato što su našli lakši, bolje plaćen ili jednostavno bolji posao, već zato što su višak ili su primorani na to.
Takođe, ne treba spominjati i drastične primjere prekidanja radnog odnosa, koje smo do sada imali sa nekim velikim bh. firmama koje su otišle u stečaj, pa je tako dnevno i više od 300 radnika išlo da se prijavi na zavode za zapošljavanje.
Naime, zabrinjavajuće je da je u BiH sve prisutnija pojava da poslodavci prisiljavaju radnike da sporazumno raskidaju ugovore o radu, sve kako bi se na taj način oslobodili svih obaveza prema njima, ali ta priča ima sasvim drugu, žalosnu stranu.
Svi znamo da kada neko sporazumno prekine radni odnos, to znači da je taj radnik našao drugi posao, a ne prekida ga da bi godinama "visio" po zavodima za zapošljavanje u BiH.
Upravo to je najzastupljenija pojava među našim radnicima i poslodavcima, kojoj bi hitno trebalo stati u kraj, jer je to klasična zloupotreba ekonomske krize i samih radničkih prava.
Dakle, jedan od načina kako da zaustavimo gomilanje bh. radnika u redovima biroa za zapošljavanje je jačanje kontrola i kažnjavanje svih poslodavaca koji krše zakon.