Klizišta koja su se pojavila u mnogim općinama u Bosni i Hercegovini ugrozila su na hiljade porodica, a mnoge od njih nikada se više neće moći vratiti u nekadašnje domove.
Zbog obilnih padavina i ljudskog nemara, zemlja se pokrenula na mnogim mjestima i veliki broj stambenih objekata potpuno je uništen ili zatrpan, a mnoge kuće pretrpjele su značajna oštećenja. Samo pukom srećom izbjegnute su ljudske žrtve. Vapaji čovjeka koji kamerom snima kako mu klizište uništava kuću koju je mukom izgradio zorno oslikavaju životnu dramu koju prolaze vlasnici uništenih ili oštećenih objekata. Porodični dom je kod nas svetinja, u njega se ulaže tokom cijelog životnog vijeka, a samo u jednom trenutku čovjek može ostati bez svega. Kako obezbijediti krov nad glavom, postalo je osnovno egzistencijalno pitanje za brojne porodice.
U prilici smo da ovih dana čujemo slatkorječiva obećanja predstavnika vlasti o tome kako država skrbi za ugrožene građane te da će pomoći porodicama koje su ostale bez domova.
Međutim, i laiku je jasno da su olako data obećanja motivisana predstojećim izborima te je kao i svake izborne godine u toku politička bitka za dragocjene glasove birača. Ono što sada obećaš, poslije izbora ne moraš ispuniti, deviza je koje se pragmatično drže naši političari.
Kao po pravilu, nesreća je i ovog puta najteže pogodila siromašne građane koji su i prije ove katastrofe jedva sastavljali kraj s krajem. Kako da ljudi s takvim životnim standardom ponovo izgrade, obnove i osposobe uništene domove. Bez pomoći države ili donatora, sigurno je, neće uspjeti u tome. Može li država Bosna i Hercegovina ispuniti socijalnu funkciju zbog koje, između ostalog, postoji i pomoći svojim ugroženim građanima? Ukoliko to nije u stanju, postavlja se opravdano pitanje zbog čega jedna takva država uopće postoji, zbog građana ili političara. Ili je možda s klizištima "otklizala" i država.