Dok nervozno iščekujemo konačno rješenje za implementaciju famozne odluke "Sejdić i Finci" i zadržavamo dah čekajući prve preliminarne rezultate popisa stanovništva, suštinske stvari, od kojih nam doslovno život visi o koncu, prolaze potpuno nezapaženo.
Njemački mediji javili su da je jedna fabrika iz te zemlje godinama u kobasicama i ostalim mesnim prerađevinama miješala desetine tona pokvarenog i ubuđalog mesa, a onda to raznim čudima moderne hemije "pretvarala" u zdravo meso i na kraju izvozila, između ostalog - gle čuda - i u balkanske zemlje.
Šta mi to jedemo? Vidimo li mi vezu sve više registrovanih slučajeva obolijevanja od raka sa očiglednom praksom raznih trgovaca pohlepnih za brzom zaradom da u hranu doslovno sipaju otrov? Zapitajmo se hoće li nam život više zavisiti od mehanizma biranja člana Predsjedništva BiH, načina etničke reprezentacije u Domu naroda BiH ili od toga da li inspekcijski organi i nadležne agencije u ovoj zemlji vode računa šta nam se servira u tanjire? Potpuno mi je nebitno da li će se na kraju ispostaviti da je ovo njemačko "meso" završilo i na stalažama bh. supermarketa zato što i bez toga savršeno dobro znam da jedemo najgore smeće - i argentinsku govedinu zamrznutu početkom prošlog vijeka i "instant papke" u paštetama životinja hranjenih steroidima i raznorazne glutafermone, emulgatore i aditive u kroasanima, od kojih samo što ne počnemo svijetliti u mraku.
Ako moj glas išta znači, zamolio bih moje predstavnike u organima vlasti da pod hitno donesu zakone i propise kojima će spriječiti trovanje vlastitog naroda, od državnih agencija da zatraže agilnost i 24-časovnu budnost, a od policijskih organa da "prehrambenu mafiju" koja nas godinama truje strpaju u zatvore. Gospoda Sejdić i Finci, uz svo dužno poštovanje, mogu malo i sačekati.