Da li možete da se sjetite ijedne afere u vezi sa spornom hranom, koja je tresla Evropu, a da je zaobišla našu državu?
Nema šanse! Mlijeko s aflatoksinom nas je sikiralo mjesecima. Negdje u to vrijeme se ispostavilo da nam je nuđeno i konjsko meso, pod etiketom "govedina". Nekoliko godina ranije na sva zvona pričalo se da su nam kenguri prodavani umjesto jagnjadi.
U epicentru najsvježijeg skandala je piletina, puna hormona, a samim tim i opasna po zdravlje. Interesantno je, ali i poražavajuće, da je sporno meso u ovu zemlju stiglo iz Brazila i Argentine.
Nije ni čudno što se sve češće spominje da su nam tanjiri i trpeze puni otrova, niti treba mnogo da se zamislimo zašto kilogram parizera u nekim slučajevima košta i manje od četiri marke.
Za kilu junetine bez kosti potroši se 13 maraka, a navodna juneća kobasica je duplo jeftinija! Ma dajte, koga oni "farbaju"?
Čini se kao da je BiH postala deponija otpada životinjskog porijekla, koji se nama prodaje pod naznakom "svježe i domaće". To smeće mnogi od nas moraju da kupuju, jer za kvalitetnije proizvode nemamo para.
Dok bh. stočari i živinari godinama, ako ne i decenijama kukaju kako ih je poljoprivreda dovela do prosjačkog štapa, ovdje se uvozi meso sa svih strana i prodaje po znatno nižim cijenama nego što to ljudski razum može da razumije.
Ali, i sami poljoprivrednici snose dobar dio krivice. Odnosno, ne oni, nego njihovi predstavnici, rukovodioci udruženja poljoprivrednih proizvođača.
Kada su se radikalnije pobunili? Jesu li u posljednje vrijeme realizovali ijednu od brojnih najava da će da blokiraju saobraćajnice i carinske terminale, ili su samo pokušali da zamažu oči javnosti? Odgovor je svima jasan.