Vijest da se na desetine studenata otrovalo u studentskoj menzi u Banjaluci, već danima je u žiži javnosti, pogotovo što svaki dan na vidjelo izlaze nove informacije koje ukazuju na odgovornost ljudi koji bi trebalo da brinu o sigurnosti budućih akademskih građana.
Tako sva nagađanja i pokazatelji govore da su i famozni nestanak uzoraka hrane, koji bi svaka ustanova, koja se bavi proizvodnjom i prometom hrane, morala da čuva 48 časova, baš zbog ovakvih situacija, umiješani sami radnici menze.
To, između ostalog, potkrepljuje i priča koja kruži među studentima, a prema kojoj su radnici menze u petak kada su studenti večerali sporni obrok, ostali do kasno poslije ponoći čisteći i dezinifikujući menzu, što se prije nikada nije desilo.
Bilo kako bilo, za utjehu je da čitav slučaj ispituje policija, a radnici za koje se sumnja da su umiješani, su suspendovani i ne rade u menzi.
Zabrinjava vijest da se broj studenata koji moraju na bolničko liječenje, povećava, i da je broj studenata koji su se otrovali mnogo veći nego što se u javnosti prikazuje.
Ono što dodatno otežava situaciju samim studentima jesu nehumani uslovi u kojima su smješteni na Kliničkom centru, pa pojedini od njih tvrde da od zaposlenih moraju tri dana moliti za jastuk da im donesu, da nemaju gdje da se istuširaju i slično.
Za ovakav skandal, kada je zbog nečijeg nemara ili još gore zbog prljavih ruku, ugrožen život stotinak studenata, u normalnoj državi bi neko već dobio zaslužnu kaznu, ali kod nas to sve ide vrlo sporo i trebalo bi da budemo zadovoljni da se, po ko zna koji put, ne ponovi ona narodna "tresla se gora, rodio se miš", jer za ovakav propust nekoga treba debelo kazniti.