Dok u razvijenim zemljama ljudi žive u vilama čiji se spratovi po želji stanara, pritiskom na dugme, rotiraju, na našim prostorima prokišnjavaju krovovi stambenih objekata.
U kojoj se mjeri kriza ukorijenila u novčanike građana RS, dovoljno pokazuje i podatak da brojni građani žive u domovima punim vlage, sa trulim okvirima prozora i vratima, te neadekvatnim grijanjem.
Vlažni su zidovi i temelji u čak 18 odsto stambenih objekata, a prokišnjava ih blizu devet odsto.
Time je elementarno pravo svakog čovjeka, da ima pristojan krov nad glavom, i te kako ugroženo.
Nažalost, iako je sopstvena kuća svakom najmilija, promaja duva u mnogim domovima u RS, a u nekim od njih potrebni su i otvoreni kišobrani.
Problem je što ljudi nemaju novca da ga ulažu u sanaciju; a kako bi i imali kada se plata, za koju se radi cijeli mjesec, potroši za sedmicu do dvije, a poslije se steže kaiš.
Zub vremena uzeo je svoje, pa tako neke kuće danas više liče na objekte u kojima mogu da se snimaju ratni filmovi.
Ratna dejstva iz devedesetih godina prošlog vijeka takođe su ostavila trag, pa su neke kuće i dan-danas izrešetane, jer domaćini nisu imali novca da saniraju fasadu.
Svakodnevna borba sa finansijskim problemima, u kojoj su borci brojni građani RS, a od kojih su neki na ivici gladi, uticala je na to da se troškovi podijele na obavezne te na one koji mogu da čekaju.
Najgore je u svemu što je pripadnika srednje klase malo, tako da imamo one koji su sebi izgradili vile na kojima bi im pozavidjeli švajcarski biznismeni, te one koji žive u trošnim kućama, u kojima sve škripi i otpada. Što bi naš narod rekao: Sit gladnog ne razumije.