Petogodišnja Strategija za razvoj obrazovanja RS, koju je Vlada usvojila na posljednjoj sjednici, podigla je mnogo prašine, a ukoliko bude usvojena stvoriće još veći jaz između privatnih i javnih visokoškolskih ustanova.
Naime, u ovom do sada poprilično formalnom dokumentu predviđeno je da privatni fakulteti ne bi mogli da organizuju studijske programe iz oblasti medicine, prava i pedagogije.
To bi, ujedno, značilo i početak njihovog kraja jer većina ovih ustanova svoj rad bazira upravo na programima iz ove tri oblasti, pošto je zanimanje studenata za njih najveće.
Međutim, veliko je pitanje koliko država smije na ovakav način da mijenja pravila igre kada je obrazovanje u pitanju jer se veoma jasno vidi kako bi, ukoliko bi se ovaj dokument usvojio, javni univerziteti i fakulteti dobili monopol i primat koji bi malo ko mogao sustići.
Ove nedoumice možda će najbolje razjasniti nadležni sud jer su žalbe i prije nego što je dokument usvojen i ozvaničen najavljene.
U igri su milioni maraka uloženi u infrastrukturu, opremu za rad i kadar, tako da ne treba ni pomisliti da će tek tako lako da se odreknu svega uloženog i ogromnog kolača u obrazovanju za koji mnogi smatraju da se u posljednjih nekoliko godina pretvorio u biznis.
Mjerilo rada svake ustanove, bez obzira na to ko ju je osnovao, trebalo bi da bude kvalitet odškolovanog kadra i njegovo znanje.
Ukoliko bi se kriterijumi na taj način postavili, ne bi bilo prostora za bilo kakve spekulacije o instant diplomama koje se štampaju na privatnim fakultetima.
Te kriterijume postavlja i kontroliše država, a zašto to do sada nije radila - samo zna ona i oni koji su bili zaduženi za taj dio posla.