Vrijeme je za zahvalnice i promjene. Neko će iz fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine morati u penziju ili francusko sunce na Evropskom prvenstvu neće grijati navijače "žuto-plavih".
Gubili su "zmajevi" i prije Nigerije, gubiće i poslije, jer sport je takav. Međutim, ako od 11 igrača njih više od pola ne može da potrči, onda je očito da neke stvari ili neki ljudi nisu na pravom mjestu. Nije tragedija završiti nastup nakon drugog kola grupne faze na Mundijalu, pogotovo ako je riječ o BiH, zemlji za koju je i sam plasman zaista vanserijski uspjeh.
Međutim, ako se čudo već desilo, onda ga treba odraditi do kraja profesionalno. Zapitao sam se u subotu naveče po ko zna koji put zašto, kako i čime su neki igrači izborili status nezamjenjivih, dok na drugoj strani jedan Vedad Ibišević može biti "žrtva taktike" i sa klupe čekati priliku.
Možda ništa bolje ne bi završio debitanski nastup BiH na Mundijalu da je selektor Safet Sušić uradio i nešto drugačije, ali valjda će sad velikom Papetu ipak biti jasno da je pogriješio kada je "napravio listu" onih bez kojih, kako kaže, ne može zamisliti igru svoga tima. Pogriješio je jer su upravo mladi fudbaleri, na primjer Toni Šunjić i Muhamed Bešić, protiv Nigerije popravljali niz kardinalnih grešaka koje su načinili oni "nezamjenjivi".
Ostane li na klupi bh. tima, odnosno odluči li se za produženje ugovora i krene u treći mandat, Sušić će morati poraditi na mentalitetu, ali i autoritetu. Neprihvatljivo je da ekipa ide na veliko takmičenje sa unaprijed upisanim porazom od bilo koga, pa makar to bila i Argentina.
Selektor mora biti dosljedan do kraja kada kaže da će igrati samo najspremniji. U protivnom će i dalje na tribinama kružiti anegdota da je Pape ponekad u boljoj formi od svojih izabranika, a da bi mu najbolja zamjena bila da i sam uđe u igru.