Ako bi bile sumirane poruke predstavnika međunarodne zajednice upućene domaćim političarima, sigurno je najčešća, koja je postala i fraza, da moraju zajednički dolaziti do odluka.
Nažalost, odluke donesene konsenzusom u BiH se mogu pobrojati na prste jedne ruke, a i od donesenih na taj način još je manje onih protiv kojih ni opozicione stranke nisu imale većih zamjerke.
Upravo jedna od takvih je efikasni dogovor o raspodjeli sredstava od sukcesije, koja bi u opštoj svjetskoj besparici trebalo da "pokrpe" bar neke od budžetskih rupa entitetskih budžeta.
Zbog toga je nelogična odluka Valentina Incka da stopira dogovor koji je postignut konsenzusom. Ova odluka visokog predstavnika otvara dva problema. Prvi je politički, jer dovodi u pitanje frazeologiju o konsenzusu, dok je drugi praktične prirode. Gdje smjestiti pare za državni nivo, jer BiH ne može raditi rebalans budžeta na državnom nivou? Tako se može desiti da u godini kada je svaka marka značajna da se preživi BiH dobije još zarobljenog novca u koji može samo da se gleda.
Ovom odlukom se samo dodatno raslojava BiH. Valjda je poenta da oko 170 miliona KM sredstava od sukcesije dođe do građana BiH. Ako je već nađen model na koji način i protiv koga nema niko ništa, čemu ova Inckova odluka?
Ako se zna još da je budžet BiH obični "protočni bojler" za plate skupe državne administracije, nikako se drugačije sem običnim floskulama ne mogu okarakterisati izjave da se parama od sukcesije štiti državni interes. Tačno je samo da se štiti relativno mali interes grupe ljudi koja ga koristi.