Na primjeru želje građana BiH za hrvatskim pasošom i nedostatka iste kada je u pitaju srbijanski možda se najbolje mogu iščitati neke univerzalne poruke iz kojih bi svako od nas mogao ponešto naučiti.
Sama činjenica da bi većina Srba u BiH radije odabrali putovnicu Hrvata nego svoje "istočne braće" govori u stvari o tome koliko su patriotizam i ljubav prema "matici" apstraktne i imaginarne veličine bez stvarnog značenja u svakodnevnom životu običnih ljudi.
Praktičnost u činjenici da možete putovati bez viza pobijedila je patriotizam. Šta im znači pasoš zemlje koji je isto toliko cijenjen kao pasoš njihove vlastite? Pa kad i ministar spoljnih poslova naše zemlje moli svoju koleginicu, hrvatskog ministra spoljnih poslova za putovnicu "preko štele" još je jedan primjer praktičnosti u formi pobjede ličnog interesa nad diplomatskim dignitetom visokog državnog funkcionera.
Jer iskreno niko, ali baš niko, ne može dati racionalan odgovor zašto da voli, poštuje i cijeni BiH, pa da na ime toga prema svojoj zemlji pokazuje dignitet. Je li to BiH svojim građanima obezbijedila dobre plate, pravnu i svaku drugu sigurnost, pa da je poštuju zbog toga?
Srbi iz BiH, koji bi radije imali putovnicu zemlje za koju tvrde da ih je "ugnjetavala" umjesto pasoša "matice", najbolje govore o tome koliko građani mogu biti racionalni i praktični kada se potrude. Još kada bismo i u ostalim pitanjima bili toliko praktični, gdje bi nam bio kraj.