Nelegalno prisluškivanje nekoliko hiljada stanovnika BiH od strane OBA i SIPA pokazalo je samo jedno, a to je da BiH nije ni "D" od države. Nemamo institucija koje štite građane, nemamo nadzor nad radom bezbjednosnih agencija i nemamo pravosudni sistem koji bi po ovom pitanju, ako ni zbog kog drugog, onda zbog javnosti, trebalo da reaguje.
U normalnim zemljama ministar bezbjednosti, direktori OBA i SIPA, ako ne bi kovertirali ostavke, onda bi barem objasnili zašto je neko prisluškivao obične građane bez znanja i odobrenja pravosudnih institucija.
U zemlji gdje obavještajci upadaju na fakultete, ispituju studente i nagovaraju ih na ulične nemire, gdje se teroristi razmnožavaju kao gljive poslije kiše i stanice policije dižu u vazduh, gdje rade tužioci koji za svoga mandata ne podignu optužnicu, gdje nekakvi visoki predstavnici donose zakone, mijenjaju ustave i gdje se kaucije za slobodu osumnjičenih za ratne zločine isplaćuju iz budžeta, možemo zaključiti samo jedno, a to je da BiH nije ni "D" od države.
Obavještajne službe u postkomunističkom periodu, a naročito u BiH, potpale su pod uticaj politike, kapitala i međunarodnih moćnika, tako da uopšte ne treba da nas čudi ako na površinu ispliva da je, recimo, neki privrednik preko prijatelja portira za nekoliko KM naručio prisluškivanje svog konkurenta, poslovnog partnera, supruge ili ljubavnice.
U svakom slučaju, ovolika aktivnost bezbjednosnih agencija i masovno prisluškivanje telefona ne slute na dobro, jer u institucionalno truloj, etnički podijeljenoj i tranziciono uništenoj sredini kakva je BiH "bezbjednjaci" samo mogu da odmognu i radikalizuju ionako podijeljeno bh. društvo.