Izborna je godina. Vrijeme kada vlast ništa ne radi. Sve ozbiljne reforme ili bilo kakvi pokušaji dogovora koji bi poboljšali život građana stavljaju se ad akta.
U izbornoj godini ne mogu se ništa smisleno dogovoriti. Glave su usijane i, umjesto dogovora, političari radije potežu "važnija" pitanja. Nacionalne interese, ugroženosti svoga naroda, priče o otcjepljenju ili se prave spektakularne filmske policijske akcije za koje se kasnije ispostavi da su u stvari bile samo folirantsko pokazivanje nepostojeće pravne države.
Da ipak parlamentarci nešto i rade u izbornoj godini, pokazali su delegati u Domu naroda FBiH. Sakupljanje glasova za oktobarske izbore na kojim se nadaju da će dobiti još jedan četverogodišnji mandat za unosno "džabahljebarenje" u vlasti, nije ih spriječilo da riješe svoj imovinski status.
Delegati u Domu naroda su usvojili amandman na Zakon o platama, kojim su parlamentarci u FBiH zaštićeniji nego krave u Indiji. Ovi amandmani koje je predložio Miko Lešić predviđaju da se parlamentarci mogu penzinisati sa 20 godina radnog staža i sa napunjenih 50 godina.
Parlamentarci su sami sebi izglasali da im penzija bude 2.100 KM, a u slučaju njihove smrti da se njihovim porodicama isplaćuje 1.200 KM.
Penzioneri, oni "obični", čija je prosječna penzija 348 KM, demobilisani borci i invalidi, najavljuju blokadu Parlamenta FBiH ako taj amandman bude usvojen i u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Obični svijet je zgrožen. Parlamentarce s pravom nazivaju nemoralnim. Najgore je što se nemoralu parlamentaraca, koji sebi u takvim katastrofalnim prilikama izglasavaju takve pogodnosti, ne nazire kraj.