Kad sam primio martovsku penziju, pao sam u pravi očaj, veći od onog u kojem sam ranije bio. To je valjda zato što sam povjerovao u obećanje o povećanju penzije i tvrdnju "da će svima biti bolje", a kad je ona stigla, na ruke mi je isplaćeno 160 KM iako na izvodu piše da moja penzija iznosi 216 KM.
Ovo su riječi duboko razočaranog penzionera koji je nazvao našu redakciju da se `bar nekome izjada da bi mu bilo lakše`, ali koji `ni pod stare dane ne smije da se javno predstavi jer ni ovo vrijeme nije bezazleno`.
Nedavno izvršeno usklađivanje osnova za penzije onih koji su to pravo ostvarili u 2002, 2003. i 2004. godini, sa onima koji su u penziju otišli 2001. i 2005. godine je, mora se priznati, pohvalno. Jer, jednostavno, nelogika da neko ko je, recimo, u penziju otišao 2005. godine, prima 37 odsto veću penziju od onog koji je, iako iste profesije, penzionisan samo godinu ranije, nije se više mogla tolerisati.
Ta zakonska nepravičnost išla je u totalnu krajnost i izgledala je ovako: nekvalifikovani radnik koji je penzionisan 2005. godine imao je istu visinu penzije kao, recimo, diplomirani ekonomista koji je penzionisan 2002, 2003. ili 2004. godine. Dakle, nedavnim usklađivanjem penzija taj je nerazumni propust u zakonu ispravljen. I to je, naravno, pozitivna strana bučno najavljivanih pozitivnih promjena za penzionere. Naravno, ne za sve, nego za većinu jer će sigurno onih 27.000 penzionera, kojima je penzija ovim novinama smanjena za 30 odsto, negodovati. Za 170.000 penzionera ovo usklađivanje znači povećanje penzija od četiri odsto, tako da je većina njih u martu primila koju marku više, ali stvarno manje jer bi njihova penzija po koeficijentu 1, kako bi trebalo da se isplaćuje, umjesto po koeficijentu 0,77 kako je isplaćena, trebalo da bude za 23 odsto veća. Zato na penzijskom izvodu stoji ono upozorenje: Vaša penzija iznosi toliko i toliko, a primili ste ovoliko…
Ono što je negativno u svemu a što je, naravno, uvijek najvažnije, jeste novac. Dakle, to što u zakonu stoji da se penzionerima isplati onoliko novca koliko se u Fond PIO prikupi do 10. u mjesecu, a što tom istom fondu za isplate punih penzija nedostaje 69 miliona KM.
Penzionersko veliko nezadovoljstvo potiče od toga što su vjerovali da će im usklađivanje penzija donijeti veću povišicu, ali i da će im, konačno, penzije biti isplaćene po koeficijentu 1. Na tom penzionerskom uzletu i padu optimizma i vjerovanja poradili su, naravno, i preuranjeni davači obećanja iz Vlade RS.
Sad, ti isti, na traženje penzionera ne znaju da odgovore da li će ono što sada nije isplaćeno biti otpisano ili vođeno kao dug, kako će biti prikupljeno nedostajućih 69 miliona KM i kada će doći do pune isplate penzija. Njihov odgovor glasi da `vjeruju da će do toga doći što prije, ali da se to ne može precizirati`.
Penzioneru s početka priče preostaje ono za šta kažu, ako im je vjerovati, da posljednje umire: opet samo nada.