Ono što sam očekivao od filma "Plaćenici" to sam i dobio. Ništa manje, a ni više.
Film prepun pucačine i akcije s gomilom glumačkih ikona osamdesetih godina (iako su neki nedostajali poput Žan-Kloda van Dama i Stivena Sigala) pruža nostalgičnu zabavu za one koji su odrasli uz ove holivudske "snagatore". Međutim, režiser i glumac Silvester Stalone se služio sa velikim brojem klišeja, koji su viđeni u "Rambu" i sličnim filmovima, pa ako poželi da snimi nastavak, za njega će se morati mnogo više potruditi i biti inovativniji, jer ovakav pristup neće biti dovoljan.
Priča o nekoliko plaćenika, sa izdajnikom i kasnije pokajnikom u svojim redovima koji, pod vođstvom "odmetnutog" generala i bivšeg agenta CIA, odlaze u neku nepoznatu južnoameričku državu, na ostrvo po imenu Vilena, gdje se uzgaja kokain, kako bi napravili red, je već viđena milion puta u akcionim filmovima, a politička korektnost je neminovna u svemu tome, pa su i Srbi još jednom spomenuti kao negativci. Takva izlizana priča, s banalnim scenarijem, bez pravih dijaloga, izuzev u pojedinim trenucima (Stalone, Švarceneger i Vilis u istoj sceni u crkvi), i neinovativna i bezidejna režija ne nudi neku posebnu umjetnost, međutim, film nas nasmijava i u njemu postoji nešto što ga čini posebno zanimljivim, a to su penzioneri u akciji, poput Stalonea koji u sedmoj deceniji trči i izvodi opasne scene bez kaskadera. Dolf Landgren, neprepoznatljiv od operacija Miki Rurk, Stalone i rvači i ragbisti koji nemaju pojma o glumi, ali "sijaju" od steroida i mačoizma s jedne strane i mlađa garda Džet Li, Džejson Statham koja je još aktivna i koja se najbolje snalazi u akciji, pružaju dobru zabavu i sjećanje na akcione filmove u kojima nisu postojali kompjuterski efekti.
Ako neko od ovog filma očekuje imalo umjetnosti i logike treba svakako da ga zaboravi, jer ciljna publika su prvenstveno muškarci željni akcije, koji će u svakom trenutku filma uživati u izlivima testosterona. Nakon "Seksa i grada" i mnoštva chik- lit filmova, muškarci su napokon došli na svoje.