Vijeće ministara BiH 13 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma pronašalo je snagu da napravi strategiju za potpunu provedbu njegova Ankesa 7 koji se odnosi na povratak i povratnike. Tim je aneksom mirovnog sporazuma, uz pravo svih da se vrate u svoje domove, zagarantovano i pravo na naknadu za uništenu imovinu.
Podaci udruženja koja okupljaju raseljene osobe i izbjeglice kažu da će oko 690.000 porodica imati pravo na kompenzaciju za uništenu imovinu. U prosjeku bi trebalo da dobiju između 150.000 i 200.000 KM. Prostim izračunom dolazimo do cifre od nekoliko desetina milijardi KM koliko će država morati pronaći za plaćanje u ratu uništenog. Sigurno je da će preuzimanje ove obaveze dodatno otežati ukupnu ekonomsku situaciju u zemlji s obzirom na ogromnu javnu potrošnju, impozantni unutrašnji dug i najavljena nova zaduživanja.
Porodice koje imaju pravo na ovu naknadu već su pokrenule tužbe protiv države tražeći svoje pravo. Uskoro bi mogao uslijediti pravi val tužbi, stoga država mora mudro reagirati poštujući pravo svih svojih građana, ali i vodeći računa da ne preuzima obaveze koje će je finansijski uništiti.
Potrebno je napraviti stroge kriterije za isplatu naknade kako oni koji su dobili donacije za obnovu svojih imanja ne bi naplatili naknadu. Ostaje i otvoreno pitanje isplate naknade za one koji su prodali svoju uništenu ili oštećenu imovinu. Vodeći računa o svemu ovom, nužno je s predstavnicima porodica koje imaju pravo na naknadu dogovoriti realan plan isplate kako ne bi bila ugrožena fiskalna stabilnost države.