Jedan od prvih poteza Vlade premijera Hercegovačkoneretvanske županije (HNŽ) Srećka Borasa, uz blagoslov Skupštine HNŽ, bio je sebi i svojim kolegama političarima osigurati "pristojne" plaće. Tako će predsjednik Vlade i predsjedavajući Skupštine HNŽ, prema zakonu kojim se reguliraju plaće županijskih dužnosnika, primati osnovnu plaću od 2.400 KM.
Kada se tom iznosu pridoda 600 KM na ime paušala za `materijalne izdatke dolaska na sjednice`, te oko 300 KM toplog obroka, dobijemo oko 3.300 KM ukupne plaće. Nešto manju plaću imat će skupštinski zastupnici, županijski ministri i brojna savjetnička svita.
Osobe zadužene za donošenje i provođenje zakona, odnosno politike i treba da imaju `jaku` plaću, to je neosporno. Korupcija se i spriječava davanjem odgovarajuće plaće osobama koje obavljaju javne poslove.
No, koliko je moralno da političari sebi daju tolike plaće, dok više od polovice stanovništva BiH živi doslovno na rubu egzistencije? Je li to moralno i pošteno, dok istovremeno, primjerice, profesori u HNŽ već godinama pokušavaju ishoditi povećanje plaće za `tričavih` 30 KM?!
Skandalozno je sebi odrediti plaću veću od 3.000 KM i za taj novac drijemati ili čitati novine na sjednicama županijskih skupština.
Ako se zna da je slična situacija i u ostalih deset županija, kao i u dvije entitetske vlade, potom u distriktu Brčko, a i na razini države BiH, onda postaje jasno zbog čega su promjene ustavne strukture BiH i smanjenje administracije od neprocjenjivog značaja za građane i napredak države u svakom smislu.