Prosječna plata profesora u BiH za samo nekoliko maraka veća je od plate koju primaju zanatlije, poput autolakirera.
Nikom ne pada na pamet da potcjenjuje zanat, ali stvari postanu zabrinjavajuće ako se u obzir uzme odgovornost posla koji obavljaju jedni i drugi.
Ako lakirer loše uradi svoj posao to se može reklamirati, no ako profesor na pogrešan i loš način uči našu djecu za tako nešto nema reklamiranja, a rezultat je ono najgore, loše znanje koje ostaje zauvijek.
Opšte je poznato da je zanat u zapadnoevropskim zemljama po primanjima u rangu poslova koje obavlja visokoobrazovani kadar.
Problem nastupa kada je plata jednog profesora ili doktora nauka ispod nivoa i kada ne može pokriti ni sindikalnu korpu, ukoliko svoja redovno primanja ne pokriva nekim drugim "izvorima".
Slična je situacija i sa policijom, ili bilo kojim drugim "državnim" poslovima.
Stvari se polako pomjeraju na bolje, ali jedno je jasno, ako policija i profesori nemaju odgovarajuće plate prostora za mito i korupciju, odnosno bezakonje, biće napretek.
Policajac s primanjima od 600-700 maraka sigurno neće dozvoliti da mu zbog toga gladuju djeca, već će "ostatak" potražiti opraštajući kardinalne prekršaje saobraćajnim prestupnicima.
Problem je u sistemu i nešto se pod hitno mora rješavati, inače ćemo postati ne samo "zemlja staraca", već i zemlja ljudi kojima će zbog njihovog neobrazovanja biti lako manipulisati.