Postalo je već uobičajeno da predstavnici BiH za govornicom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iznose vlastite stavove, što više nije samo unutrašnji problem BiH, već i odnos prema najznačajnijoj instituciji u svijetu.
Iako je rukovodstvu institucija UN-a poznata situacija u BiH, koja je mnogo puta bila top tema na njihovim zasjedanjima, za očekivati je da ovakav odnos bh. vlasti jednom bude kažnjen.
Neposredno pred usvajanje platforme za nastup u Generalnoj skupštini iz Kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH rečeno je da ne bi trebalo da bude sporenja, jer je sve usmjereno ka aktivnostima BiH da bi do 2010. godine država postala nestalna članica Savjeta bezbjednosti UN-a. Zbog čega bi iko u UN-u lobirao da BiH dobije ovaj status kada iz države još nisu čuli jedinstven stav po bilo kom pitanju? Optimizam iz Silajdžićevog kabineta uoči usvajanja platforme očito je imao za cilj ne dizati prašinu prije nego što o tome bude zauzet i zvaničan stav. Kosovo, prema tim izjavama, nije trebalo da bude dio platforme, iako je iz Srbije pokrenut žestok diplomatski angažman u svim državama za podršku njihovom zahtjevu da se u ovaj slučaj uključi Međunarodni sud pravde u Hagu. U Ministarstvu inostranih poslova BiH imali su, kao i u drugim državama, kontakte sa diplomatama iz Srbije i Predsjedništvo je to znalo ili moralo znati. Nacrt platforme bio je svršen čin, koji nije dobio podršku iz RS, a stavovi BiH u UN-u zavise od toga kome se po rotaciji posreći da putuje u Njujork. Već viđeno.