Bilo da ste zaposleni, ili socijalno ugroženi, u većem dijelu FBiH ćete za usluge u zdravstvenim ustanovama morati plaćati participaciju ili premiju.
To bi u praksi moglo da znači da, ako kada izvratite džepove iz njih ne ispadne ništa, a, ne daj bože, bolesni ste, možete i da umrete. Reklo bi se da je i zdravlje privilegija bogatih.
Zamislimo staricu koja sebi jedva obezbijedi koru hljeba. Vjerovali ili ne, nesrećna starica, ako joj bude trebao prevoz sanitarnim vozilom, moraće da plati i do 50 maraka. Pošto nema toliko novca, da bi iz svog sela došla do najbliže bolnice trebaće podosta da prepješači. Međutim, i to će ona da savlada sve sa utjehom da još neko brine za siromašne, nemoćne, stare, bolesne... Njena vjera u ljude umrijeće kada stane na šalter u bolnici i kada je obavijeste da će morati da plati ili da se vrati kući.
Iako za takvo stanje nema opravdanja, u pojedinim kantonalnim zavodima zdravstvenog osiguranja "vruć krompir" bacaju drugima u ruke, pa tako kažu da vlada dotičnih kantona nema novca za osobe oslobođene od participacije.
Pa, zar je moguće da vlada nekog kantona ima novca za bilo šta, ako nema za zdravlje?! Postoji li prioritetnije pravo bilo kojeg građanina od toga da bude liječen?
Davno je ustanovljeno da je u ovoj zemlji sve moguće, pa i da, ako nemate novca, ne možete da se liječite. Za neodgovorno ponašanje onih koji primaju nekoliko hiljada maraka za platu ne postoji opravdanje, a čini se da samo socijalni nemiri mogu dovesti do toga da svako ima pravo na zdravlje.
Socijalno ugroženih sa početka ovog teksta je veliki broj, tako da bi se njihov eventualni štrajk daleko čuo i na odgovorne uticao da počnu kvalitetnije raditi svoj posao.