Narodna skupština RS poslije dva dana ne baš konstruktivne rasprave i sa mnogo demagoških izlaganja i pozicije i opozicije, a na prijedlog Vlade RS, usvojila je budžet i Ekonomsku politiku za narednu godinu.
Kao tim, Vlada RS sa Aleksandrom Džombićem na čelu iz svega je izašla kao pobjednik, jer uprkos podmetanjima iz hladovine pojedinih kabineta, pritiscima sindikata, pa čak i opstrukcijama iz svojih stranaka uspjela je da sakupi hrabrosti, one političke prije svega, i predloži dva ne baš popularna dokumenta.
Ko makar malo prati politički i privredni život RS složiće se u jednom, da je prvi put građanima rečena istina i ono što vlast barem na ovim našim prostorima rijetko kada priznaje.
Politički rizične, ekonomski realne i nimalo optimistične mjere koje su predložene Ekonomskom politikom i budžetom za narednu godinu mogle bi biti dobra polazna osnova za stabilizaciju (ne)prilika u RS, ali samo pod uslovom da se energično i bez pardona krene raditi i pospremati, prvo od sebe pa onda sve ostalo.
Džombić je pospremanje već počeo odlučnim ukidanjem nepotrebnih agencija te pospremanjem u javnim preduzećima kao što su "Šume", "Željeznice" i zdrastveni sektor. Nezamislivo je da su upravo ti sistemi najveće neplatiše doprinosa pa tako ljekari, poštari, šumari ne mogu da ostvaruju zdravstvenu zaštitu.
Moglo je, kao ranijih godina, u Ekonomskoj politici biti napisano da će biti zaposlene desetine hiljada ljudi, da će BDP rasti dva ili tri odsto, da ćemo privući milione evra investicija itd., ali nije.
Suštinski, napisano je ono šta nas očekuje i što je moralo doći kad-tad, jer kako reče premijer: "Odlaganje problema dovodi nas u poziciju da ih teže rješavamo".
Mogla su se i javna preduzeća kao i prethodnih godina predstaviti kao motor razvoja privrede, ali nisu i prvi put Ekonomskom politikom za narednu godinu data im je posebna pažnja, ali u smislu da pod hitno moraju biti rekonstruisana, da mora biti smanjen broj radnika i da se gubici više neće tolerisati.
"To nije nimalo lako uraditi, ali smo potpuno odlučni da u sljedećoj godini izvršimo restrukturisanje, jer u stvari nemamo više vremena ni za odlaganje", rekao je nedavno Džombić.
Isto je i sa vanbudžetskim fondovima, kojima u prethodnim godinama nije pridavana ama baš nikakva pažnja, osim populističkih konstatacija da su stabilna i da takva moraju i ostati. A niti su stabilna niti će bez dramatičnih rezova i strukturalnih reformi takva ostati i samo je pitanje vremena, ako ovako ostane, kada će se urušiti.
Moglo se i budžetom projektovati zaduženje od oko 50 miliona KM i budžetskim korisnicima ne dirati plate, ali nije, jer realno, šta bi na ukupni dug RS od preko četiri milijarde KM bilo tih 50 "miliončića".
Mogli su se na cjedilu ostaviti i socijalni slučajevi, porodice poginulih boraca i ratnih vojnih invalida, ali nisu. Mogla se i privreda ostaviti bez simboličnih 20 miliona KM podsticaja za izvoz, ali nije, mogli su se bez povezanog radnog staža ostaviti i radnici koji su u procesu stečaja ostali bez posla, ali nisu. Mogli smo se i dodatno zadužiti, ali nismo.
Vlada RS izašla je iz ove "bitke" kao pobjednik. Naravno, treba reći i da bi bilo puno teže da Džombić nije imao nedvosmislenu podršku predsjedmnika Republike Srpske Milorada Dodika.
Kako će ili u kojoj mjeri biti realizovani ciljevi iz Ekonomske politike ostaje da se vidi, ali ono što je sigurno jeste da samo odlučna vlada i premijer ono što je napisano mogu istjerati na čistac. Džombić to izgleda jeste.
Da li će uspjeti u svojoj namjeri zavisiće prije svega od samih ministara, koji su i dijelom u prethodnim godinama dosta letargično radili i pričali bajke o boljem životu i novim radnim mjestima, ali na kraju ipak priznali da niti živimo u bajci niti će biti novih radnih mjesta.
Treba reći da i oni koji su kritikovali budžet i Ekonomsku politiku nisu nijednom riječju ponudili alternativu, nisu nudili nova rješenja.
Zbog toga, premijer Džombić i njegovi ministri ukoliko žele da istraju u onome što su predložili moraće zasukati rukave, oduprijeti se partijskim, rodbinskim i lobističkim pritiscima i povlačiti ne baš politički popularne poteze u kojima deblji kraj moraju da izvuku oni koji već godinama, zaštićeni kao polarni medvjedi prave haos, probleme guraju pod tepih i nikome ne odgovaraju.
Takvih je mnogo, prije svega u javnim preduzećima, vandbudžetskim fondovima, upravnim organizacijama, agencijama, komisijama, upravnim i nadzornim odborima itd...
Kada oni shvate da život na državnim jaslama nije kao što je nekada bio, da novca nema i da ga barem u doglednoj budućnosti neće biti svima će biti lakše pa i javnosti da shvati ono što joj je rečeno.