Na hiljade naših zemljaka potražilo je svoj komad hljeba u Iraku, jednoj od najopasnijih svjetskih žarišta, u bijegu od teške socijalne situacije u zemlji.
Uprkos tome što ne postoji zvanična statistika o tome koliko državljana BiH trenutno radi u Iraku, nezvanične procjene, ali i letimičan pogled na stanje na terenu, otkriva da tamo radi na hiljade naših ljudi, kako se i nezvanično pretpostavlja.
Jasno je da niko od dobrog ne bježi i da je gastarbajerstvo u Iraku, kao najnoviji trend, posljedica teške ekonomske situacije u zemlji i visoke stope nezaposlenosti. Poslije odlaska stranaca, koji su zapošljavali na hiljade naših ljudi, mnogo njih se odlučilio da uhljebljenje potraži u Iraku, bez obzira na bezbjednosne rizike s koji se svakodnevno suočavaju. Trend odlaska je toliki, pričaju upućeni, da su neka mala mjesta, koja su živjela od rada u stranim bazama, poput Lukavca pored Tuzle i Šipova, opustjela, nakon što su mnogi otišli u Irak, kad već kod kuće nisu mogli osigurati egzistenciju.
Ovakav trend u svakoj normalnoj zemlji trebao bi da zabrine svaku vlast, dok ovu našu to kao da nimalo ne interesuje. Umjesto produkovanja novih političkih, najčešće besmislenih kriza, vlasti malo pažnje polažu stvaranja uslova za bolji život, čega su, očigledno, mnogi svjesni, pa svoju perspektivu nalaze čak i u Iraku, ako izuzmemo avanturiste, kakvih je, ipak, najmanje. Manje-više, sve su to ljudi u stanju socijalne potrebe, koji su, u izboru između bezbjednosti i egizistenzije, izabrali ono drugo.