Upornost se isplati! Izreka je koju smo svi čuli milion puta, a da smo se malo kada zamisli nad njom i još manje puta istrajali i bili uporni.
Nadam se da će se mališani koji se sada igraju u banjalučkom naselju Borik nekada sjetiti upornosti njihovih majki, očeva, baki, djedova, komšija i njihove istrajnosti da igralište ostane igralište, da zelena površina ostane zelena površina, i još da to mjesto za igru bude bolje, ljepše i bogatije sadržajima.
Sjetiće se sigurno kad budu odrasli ljudi i kada na tom mjestu budu čuvali svoju djecu, baš kao što su se proteklih mjeseci mnogi prisjetili ljeta i zima provedenih na ovom brežuljku i u hladovini pod lipama u Boriku kod Osnovne škole "Branko Ćopić".
Iako se naizgled čini da je ovo jednoglasna odluka sadašnjeg skupštinskog saziva (koji će već u oktobru biti u zaboravu) koji je izglasao stavljanje van snage odluke o regulacionom planu za Borik, što znači da neće biti izgrađena crkva na dječjem igralištu, sigurno je da je tu mnogo više podignutih ruku.
Ruke je podiglo i onih 5.100 građana koji su potpisali peticiju Građanske inicijative za Borik, ali i brojni drugi građani Banjaluke koji su pokazali da se upornost isplati i da građanski aktivizam ima efekte ako je za interes mještana, posebno onih najmlađih.
Oni su se zajedno prethodnih sedam mjeseci zalagali da dječje igralište ostane u Boriku, a čitavo vrijeme su isticali da nisu protiv izgradnje crkve već da se za ovaj vjerski objekat nađe drugo mjesto.
Borba za igralište bila je i na Vrhovnom sudu RS, čijom je odlukom GI za Borik vraćena na ponovno glasanje u Skupštini grada Banjaluka, a ponovno glasanje dalo je takav rezultat koji su priželjkivali mnogi građani.
Mnogi kažu da je ovo uspjeh građanskog aktivizma, koji će u budućnosti biti nezaobilazan kada su u pitanju neke važne odluke koje se tiču svakodnevnog života.
Na kraju, ovo je pobjeda onih građana Banjaluke koji žele da imaju prostor za odmor i igru, a oni koji žele novu crkvu sigurno će naći adekvatniju lokaciju na kojoj ona može biti građena.