Grupa od dvadesetak osuđenika Kazneno-popravnog zavoda Zenica nije uspjela u pokušaju da organizuje pobunu u 1. paviljonu najstarije i po mnogo čemu najozloglašenije zatvorske ustanove na ovim prostorima.
U proteklih skoro 69 decenija postojanja zeničke kaznionice uspjelo je tek onoliko pobuna koliko se može nabrojati na prste jedne ruke. Zato treba vjerovati da je ova "grupica", istina lica s ne baš bezazlenim dosijeom, svjesna te činjenice, imala drugi cilj. On se zove - pažnja javnosti.
Ciljna grupa njihove "krevet revolucije" bili su "foteljaši" iz Ministarstva pravde FBiH i parlamentarci ovog entiteta. Osuđenici, njih 14 protiv kojih zavodska uprava vodi disciplinski postupak, lupajući inventar, nisu se, iako su imali osnova, bunili zbog prenatrpanosti prostorija niti su mogli bjesniti zbog kvalitete hrane koja je na zavidnom nivou.
Osuđenici su, baš kao i ogromna većina slobodnih građana, destruktivnim ponašanjem željeli podsjetiti one koji odlučuju o sudbinama mnogih da treba da rade posao za koji su izabrani i debelo (pre)plaćeni.
Nedjeljnim "propalim pokušajem" pobune osuđenici su upozorili da su prošle tri i po godine otkako u FBiH ne postoje zakon o pomilovanju i uvjetni otpusti. I pomoćnik federalnog ministra pravde Entoni Šeparić saznao je kako među njima, ne samo u Zenici, nego i u ostalim ustanovama, postoji veliko nezadovoljstvo zbog toga što ne funkcioniše Komisija za uvjetni otpust i nema zakona o pomilovanju. Šeparić tvrdi da stanje u zatvorima nije zadovoljavajuće i ne isključuje da bi u budućnosti moglo doći do sličnih pokušaja pobuna. Zbog toga, ali i činjenice da su izbornu kampanju parlamentarci, ministri, pomoćnici ministara... vodili i među osuđenicima, koji tradicionalno u velikom broju izlaze na izbore, vrijeme je da se uozbilje i usvoje Nacrt zakona o pomilovanju, kojim treba da priznaju nadležnost BiH u krivičnim stvarima i osiguraju transparentnost i javnost takvih izvanrednih akata milosti izvršne vlasti.