Ivo Josipović, hrvatski predsjednik, kako je obećao tako je i uradio.
Odao je počast nevino ubijenim srpskim, ali i hrvatskim i bošnjačkim žrtvama u Sijekovcu, Briševu i Kozarcu. S njim su to isto uradili i Rajko Kuzmanović, predsjednik RS, Milorad Dodik, premijer RS, i Sulejman Tihić, lider Stranke demokratske akcije.
Njih četvorica pokazala su da je moguće otvoriti novu stranicu pomirenja i suživota. Možda je to trebalo da bude urađeno i ranije, ali za ovaj čin nikada nije kasno ako je on istinski.
Poruka lidera je bila vrlo jasna - kazniti odgovorne imenom i prezimenom za počinjenje zločine, obezbijediti povratak izbjeglih i raseljenih koji to istinski žele, poboljšati saradnju u svakom segmentu i povesti regiju ka Evropskoj uniji.
Građanima Bosne i Hercegovine pokazali su da nisu ostali na riječima nego su to pokazali i djelom. To nije bio nimalo lako. Poznavajući narav naših opozicionara i nemalog broja običnih ljudi, koji su zadojeni predizbornom kampanjom, odnosno ratno-huškačim mislima, lideri su se odlučili na istinski i hrabar čin koji je će se godinama pamtiti. Poručili su svima koji to ne mogu ili ne žele da urade da će se utopiti u masi onih koji smatraju da suživot i međusobna saradnja država, regija ili gradova nema alternativu. Sve ostale kalkulacije su u debelom minusu jer samo pozitivni primjeri bez obzira na to s koje strane ili od koga dolazili mogu od zapadnog Balkana da naprave oazu mira i blagostanja.