Koliko podsticaji države za poljoprivredu znače, najplastičnije smo mogli vidjeti na primjeru tvrdog sira iz Evropske unije, koji je u našim trgovinama naglo pojeftinio.
Dogodilo se to jer je ova zajednica država, reagujući na krizu, farmerima vratila subvencije koje je svojevremeno bila ukinula.
Različiti nivoi vlasti u BiH posljednjih godina su znatno povećali izdvajanja za poljoprivredu, ali u poređenju sa našim susjedima, koji su nam i glavni trgovinski takmaci, mi još zaostajemo.
Zapravo gubimo korak, jer drugi koji su nam bili u ravni, poput Makedonije, ove godine izdvajaju znatno više.
No, i ukoliko bi podsticaje podigli na veći nivo, oni ne bi, poput "čarobnog štapića" u slučaju evropskog sira, omogućili automatski razvoj naše poljoprivrede i pohod proizvoda na strana tržišta.
Od rata naovamo odnos države prema poljoprivredi bio je maćehinski i ona je, prepuštena sebi i preranom stupanju u bescarinske odnose sa zemljama okruženja, dovedena u ćorsokak.
Očigledno da uz podsticaje treba uraditi mnogo toga drugog da bismo bili konkurentniji i zadovoljili potrebe za hranom iz domaćih izvora u većem obimu od mizernih 12 do 15 posto.
Treba uložiti u opstanak ljudi na selu, graditi institucije (laboratorije, institute), imati zakonsku regulativu, strategije, ulagati u tehnološki razvoj... Tek u tom slučaju i podsticaji bi mogli dati svoj puni efekat, kako se to uostalom događa sa zemljama okruženja i EU.