Kada je prvog dana strukturisanog dijaloga, koji je počeo u ponedjeljak u Banjaluci, komesar za proširenje Štefan File rekao da je poglavlje o pravosuđu poglavlje nad svim poglavljima, dobro je znao o čemu govori.
Naime, poglavlje 23 u pristupnim pregovorima obuhvata reformu pravosudnog sistema i sva dosadašnja iskustva zemalja koje su pregovarale za članstvo pokazuju s koliko teškoća su se morale suočiti na tom putu. Hrvatska je pregovore započela davne 2005. godine, a poglavlje 23 im još visi kao Damoklov mač. Svi su izgledi da pregovore neće uspjeti zaključiti ni ove godine, upravo zbog problema u reformi pravosuđa. Koliko je to poglavlje ozbiljno, pokazuje i činjenica da bivši hrvatski premijer Ivo Sanader u austrijskom zatvoru čeka na izručenje u Hrvatsku, a za njegovo hapšenje najzaslužnije su odredbe ispregovarane upravo tokom razgovora o famoznom poglavlju 23.
Od BiH će tražiti apsolutno sve, bez bilo kakvog popuštanja
Kada je EU primala Bugarsku i Rumuniju u članstvo, napravila je vjerovatno jednu od najvećih grešaka time što je zažmirila na jedno oko iako je bila svjesna da sve odredbe poglavlja 23 nisu ispoštovane. To im se vrlo brzo obilo o glavu kada se pokazalo koliko je korumpirana i krhka vladavina prava u ovim balkanskim zemljama. Nakon tog iskustva EU je čvrsto odlučila da više nikad neće napraviti sličnu grešku. Od BiH će tražiti apsolutno sve, bez bilo kakvog popuštanja. Zbog toga ovih dana započeti strukturisani dijalog neće završiti za nekoliko godina, a možda čak ni za sedam ili osam. Naša najveća greška će biti ako pomislimo da će nam zbog sentimentalnih osjećanja prema BiH popustiti i dozvoliti da se provučemo kroz iglene uši. Stvar je vrlo jasna: Ili ćemo ispoštovati sve odredbe poglavlja 23, ili nikad nećemo ući u EU.