Nije lako biti policajac u uniformi i svakodnevno na ulici, ni ovdje, niti bilo gdje. Nije lako, jer vam se jedan običan radni dan može pretvoriti u najcrnji i to u djeliću sekunde. Dok drugi rade od osam i u 16 časova su već na izlaznim vratima, kukajući kako im je bio naporan dan, šta reći za radni dan jednog policajca.
Dovoljno je zamisliti situaciju da je negdje u gradu bila oružana pljačka, a da policajac preko motorole dobije opis osumnjičenog, uz preporuku da se pripazi jer je osumnjičeni naoružan.
Nekoliko trenutaka kasnije, osoba koja odgovara opisu osumnjičenog vam ide u susret, a vi ste u nedoumici, da li potegnuti pištolj ili ne. Sekunde su bitne, jer ako pogriješite, pa izvučete pištolj, a ovaj što vam prilazi nema veze sa pljačkom, eto problema, eto novinara, a opet ako budete previše ležerni, ode vam glava. I tako iz dana u dan. Svaka čast poštenim policajcima koji su svakodnevno u uniformi i na ulici, ali taj posao nije za svakoga.
Policajci su u posljednje vrijeme često i na meti huligana, pogotovo maloljetnika. Znaju ovi klinci da im policajac neće ništa, pa ga tako gađaju kamenjem, limenkama, pivskim flašama. Dobro, možda se nekad 'smrkne' i policajcima pa vrate na drugi način, ali opet nije ni to u skladu sa zakonom.
Jedini način da se u glavama huligana nešto promijeni jesu drakonske kazne, jer bi i napad na policajca u RS trebalo da bude protumačen kao i napad na državu, pa u skladu s tim i kazne bi trebalo da budu daleko veće nego što su sada. Nije to sveto slovo, dovoljno je samo prepisati slova iz zakona neke države, a da nije BiH.