Hapšenjem šestorice kriminalaca koji su švercovali oružje iz BiH u Srbiju pokazalo se samo da je od bivše Jugoslavije ostalo jedino i neraskidivo bratstvo i jedinstvo kriminalnih grupa i njihovih interesa.
Posljednjih godina, nažalost, pokazalo se da balkanski kriminalci imaju više međusobnog povjerenja nego balkanske policije, a to je situacija koja odgovara jedino pljačkašima, ubicama, dilerima, kradljivcima i švercerima, a nikako običnim ljudima, radnicima i legalnim privrednicima.
Policijska saradnja u regionu, kao i u posljednjem slučaju kada je pronađeno 15 kilograma eksploziva, pokazaje samo da je neophodno razmjenjivati informacije i sarađivati, jer nijedan krupniji posao, barem kada je kriminal u pitanju, ne može biti završen u jednoj državi.
Organizovani kriminal ne poznaje ni granice, ni nacije, ni jezike, ni različite novčane valute, nego samo profit i ne biraju se sredstva da se do njega dođe. Policijska saradnja na prostorima bivše nam države nije plod dobrosusjedskih odnosa, već nešto bez čega se ne može, nešto što se podrazumijeva i nešto što nam je zaista potrebno, posebno u ova tranzicijska vremena, gdje su granice i kapital otvoreni.
Ono što svakako treba da nas raduje jeste, nezavisno od politike, saradnja policija, što se pokazalo kao jedini mogući put za stvaranje demokratskog poretka i bezbjednog društva, jer dok god kriminalci bez straha prelaze granice i preko njih prenose oružje i drogu, ne možemo očekivati ništa drugo osim radikalizacije i političke i svake druge situacije.
Policijske akcije "Gradina", "Mreža", "Dunav" itd. samo su pokazale da se zajedničkim radom može dosta toga postići i da treba da služe kao model saradnje i na drugim, prije svega političkim i privrednim, nivoima.