BiH nije siromašna i korumpirana zato što ima ovakve lidere, nego ima ovakve lidere zato što je siromašna i korumpirana. Ili još jednostavnije rečeno - narod apsolutno i potpuno zaslužuje vlast kakvu ima.
Naši politički lideri, ovakvi kakvi jesu, nisu nam pali s Marsa. Oni su ovdje rođeni, odrasli, školovali se, a mi smo ih birali na slobodnim i demokratskim izborima. Niko nas nije vukao za ruku i tjerao da glasamo ovako ili onako. Takođe, niko od njih nije od juče - svi su nam oni dobro poznati. Dakle, kad smo birali, tačno smo znali koga i kakvog biramo.
Ako nam naši međunarodni prijatelji zaista žele pomoći da se izborimo protiv kriminala i korupcije, onda neka nam pomognu da obezbijedimo dvije stvari: departizaciju i stvaranje sistema lične odgovornosti. Departizacija znači micanje političkih partija iz javnih preduzeća i profesionalizaciju administracije. To je najveće leglo sistemske korupcije, koje se jedino može ukloniti sistemskim mjerama. Nijedna reforma nije moguća bez toga, a nijedna partija se ove poluge ne želi osloboditi, jer joj, pored finansijskih sredstava koje isisava, služi i kao glasačka mašinerija kroz koju obezbjeđuje više od polovine glasova na izborima. Sistem lične odgovornosti znači da svaki ministar, direktor ili javni službenik lično odgovara za svaki propust u svom resoru, bez obzira na to da li ga je lično prouzrokovao. Od borbe protiv korupcije nećemo vidjeti ni slova bez ovoga.
Najveći problem u BiH je da građani nemaju osjećaj da novac u budžetima predsjednicima, premijerima i ministrima nije dao njihov tata, nego je to novac koji su im građani povjerili da njime upravljaju u njihovo ime. I tu se vraćamo na početak priče. Političari, svuda u svijetu, najobičniji su populisti. Radiće samo ono što im narod kaže da želi. Samo toliko i ni milimetar više.