Uz rizik da zvučim istrošeno i dosadno, ponoviću da je osnovni uslov da BiH bude zemlja srećnih i zadovoljnih ljudi da se u njoj svako, bez obzira na vjeru, nacionalnost i lična uvjerenja, osjeća sigurno i komotno.
Tako, recimo, Srbi treba da se osjećaju u Sarajevu, Hrvati u Bihaću, bilo ko iz "reda ostalih" u bilo kom gradu u ovoj zemlji. Svakako da se to odnosi i na Bošnjake koji žive u Banjaluci, koji takođe treba da se osjećaju sigurno i komotno, kao i svaki drugi Banjalučanin. Ali upravo zato treba prestati s politizacijom odnosa i političkim ucjenama za račun pojedinih stranaka, koji svoje sunarodnike koriste kao monetu za potkusurivanje. Ovaj put radi se o prijedlogu bošnjačkih partija da se pitanje ustavnih amandmana veže za pitanje zastupljenosti Bošnjaka u Skupštini grada Banjaluke. Prema ovom prijedlogu, u gradsku skupštinu bi trebalo uvesti obaveznu kvotu po kojoj bi se birao broj bošnjačkih odbornika. U Skupštini grada Banjaluke jasno su rekli da o tome nema ni govora. I sasvim je sigurno da ovaj prijedlog, iz niza razloga, nikako ne može proći. Međutim, to izgleda nije ni problem. Ko god se malo udubi u ovu problematiku biće mu jasno da je ovo u stvari nastavak iste politike sarajevskih partija, koji Bošnjake u RS koriste kao monetu za potkusurivanje. Jer jasno je i njima da od ovog nema ništa. Cilj nije poboljšati položaj Bošnjaka u Banjaluci, nego ovo pitanje vezati sa donošenjem amandmana na Ustav kako bi se "motivisale" srpske partije da budu "konstruktivnije" u pregovorima koji se tiču odnosa na nivou BiH. I to je suština cijelog problema koji se ovdje ponavlja godinama u raznim formama. Ponavljam da se Bošnjaci u Banjaluci moraju osjećati sigurno. Ali ako sarajevske partije nastave da im "pomažu" na ovaj način, Bošnjacima će biti bolje da ni ne pomažu.