Politička situacija u Unsko-sanskom kantonu dovedena je do apsurda, a sve ima za rezultat potpunu paralizu izvršne i zakonodavne vlasti.
Oko 300.000 građana Unsko-sanskog kantona zarobljenici su političko interesnih lobija, a vlast se bavi sama sobom zanemarujući probleme običnih ljudi. Konstalacija političkih snaga u ovom kantonu je takva da onemogućava bilo koju političku partiju da samostalno formira vlast. Sve do prije nekoliko mjeseci funkcionirala je koalicija SDA i SDP-a, koja je, međutim, prije izvjesnog vremena i formalno raskinuta. Novi politički brak ozvaničili su SDA i SBiH potpisavši koalicioni sporazum.
Međutim, ove dvije političke stranke nemaju dovoljno poslanika kako bi ostvarile parlamentarnu većinu u Skupštini USK. Najveći koalicioni kapacitet u ovom trenutku, sa sedam skupštinskih poslanika i dva ministra u Vladi USK, ima A SDA, koja je nastala cijepanjem SDA. Vagajući svoje trenutne interese ova stranka čas koketira sa SDA i SBiH, čas sa SDP-om.
U međuvremenu paralizirana je i izvršna vlast, s obzirom na to da u Vladi USK nedostaju tri ministra, od kojih je jedan podnio ostavku, a dva su smijenjena odlukom premijera. Preostalo je šest ministara, od kojih dvoje iz A SDA, po preporuci svoji stranačkih šefova već izvjesno vrijeme ne prisustvuju sjednicama Vlade USK. Vlada je na taj način obogaljena i lišena neophodnog kvoruma za donošenje odluka. Politički galimatijas u Unsko-sanskom kantonu običnim ljudima ne daje nimalo razloga za optimizam.
Dok se političari natežu ko će s kim u vlast, građani gledaju kako da sastave kraj s krajem i prežive ekonomsku krizu. Bošnjaci u ovom kantonu čine 25 odsto stanovništva, tako da niko ne može reći kako je za trenutnu političku i ekonomsku situaciju u ovom dijelu BiH kriv bilo ko drugi sem njih ili onih koji ih predstavljaju.