U BiH postoje tri velike monoteističke religije - judaizam, hrišćanstvo i islam. Sve tri dijele vjeru u istog Boga i barem 70 odsto moralnih vrijednosti.
Tu pravu riznicu blaga ljudi na Balkanu otvaraju kao stari frižider, "moralni džuboks" i iz njega izvlače ono što im se u tom trenutku čini najkorisnijim. Ili ga u potpunosti odbacuju, u zavisnosti od okolnosti i potrebe. U BiH se danas oko 90 odsto ljudi poistovjećuje sa jednom od te tri vjerske zajednice. Prije samo dvadesetak godina otprilike isti broj ih se smatrao ateistima. Danas je pripadnost određenoj religiji pretpostavka za privilegije i uspjeh, a u "najgorem" slučaju, ne šteti je napomenuti. Prije 20 godina, možda isticanje vjere i ne bi donijelo otkaz na poslu, ali pametnije je bilo prećutati.
Naše olako poigravanje s vjerom može poslužiti kao dio objašnjenja moralnog ponora devedesetih godina prošlog vijeka, kada je tokom balkanskih ratova baš religija korištena kao pogodni "moralni doping" ubrizgavan u naoružani narod. U barutnom dimu i paljevini zagubila se nekako i osnovna moralna poruka sve tri religije - da ljude treba voljeti i pomagati, a nikome zlo ni poželjeti, a kamoli učiniti. Cijenu ovakvog kompromitovanja vjere, nažalost, platiće i same vjerske zajednice.
Izvještaj američkog Stejt departmenta, koji pokazuje da se političari u BiH idalje rado poigravaju sa religijom, u stvari je samo nastavak istog flerta između politike i religije na obostranu "korist". Dok nestaju fabrike, ljudi ostaju bez posla i tonu u besperspektivnost, dio političkih i vjerskih elita zaista se ne može požaliti na svoj materijalni status. Istine radi, nismo mi u tome jedini, toga je bilo i biće dok je svijeta i vijeka. Ali, ja se pitam šta bi o tome rekli Mojsije, Isus i Muhamed?