Da BiH nastavlja sa užasnom spoljnotrgovinskom tradicijom, dugom vijekovima, odavno je jasno i najsitnijem vrapcu na grani.
Struktura uvozne politike kroz različite vremenske periode je vidljiva kroz sljedeće nijanse.
Primjera radi, BiH je pod austrijskom šapom izvozila tone svog najkvalitetnijeg crnogoričnog drveta, da bi u protuvrijednosti iz Austrije dobila jednu pisaću mašinu.
Više od stotinu godina kasnije, stvar naše spoljnotrgovinske politike se promijenila u toliko da danas za šlepere tog istog prekrasnog drveta uvozimo laptope i pametne telefone. Veoma mudar spoljnotrgivnski koncept, zar ne?
Princip koji se svodi na izvozno balvananje uz veoma značajan izvoz struje (koja je, takođe, naš glavni i opet prirodni adut) ne sumnjivo dovodi do velikog uspjeha.
Taj uspjeh je i zvanično prikazan konačnom cifrom od 6,3 milijarde KM spoljnotrgovinskog deficita, koji je tokom prošle godine, prema izjavama nadležnih, uspješno smanjen za nešto više od sedam odsto.
Da se razumijemo, pad deficita za sedam odsto nije malo, ali je tih šest milijardi KM izuzeteno mnogo za zemlju koja je u prošloj godini izvezla 8,6 milijardi KM.
Pri ovome posebno svjetlo na najveći dio vrijednosti izvoza zemlje je baziran na "balvananju", dok je zemlja, sa druge strane, uvozila od čačkalice do svake tehničke novotarije.
Nevjerovatno, zar ne, već stotinama godina privredno gotovo da i ne odmičemo nikud, a po svemu sudeći nikuda nam se i ne ide. Naš najbolji posao je da rušimo do posljednjeg balvana, a na takav poslovni princip se istinski može reći samo: "Nek' je sa srećom!"