Stranačko organizovanje i djelovanje u BiH vjerovatno će biti predmet ozbiljnog istraživanja političke nauke. To kako stranke ovdje pišu svoje statute, programe i organizuju članstvo vjerovatno je još potpuno neistražena oblast u politologiji.
Čelnik jedne stranke, koji se na području FBiH, pojavio na izborima 1996. godine, došao je na vrata Centralne izborne komisije (CIK) BiH da iskali sav svoj bijes što ga nema u registru i što mu neko uskraćuje osnovno ljudsko pravo da bude biran. Jedan se stranački lider, koji djeluje u oba entiteta i stranku je registrovao u Sarajevu i Istočnom Sarajevu, odlučio na štrajk glađu što ga je sarajevski sud izbrisao iz registra jer mu ni CIK ne može ući u trag da pošalje urgenciju zbog dugogodišnjeg kašnjenja u podnošenju izvještaja. Za to vrijeme zaposleni u CIK-u muče se da utvrde koje su stranke od 284 prijavljenih još aktivne jer izbori u BiH održavaju se svake dvije godine, a samo 80 stranaka učestvuje na njima. Ni detektivska služba ne bi upratila gdje je nestalo 150 stranaka u BiH, pa su sudovi iz registra već izbrisali njih 62 jer im se ni adresa više ne zna.
Svima je valjda jasno da se od politike najbolje živi, pa su odlučili da formiraju stranke i kandiduju se kako bi osvojili bar paušal u opštinskom parlamentu. Broj nezavisnih kandidata takođe je impozantan, pa se na svakim izborima čudimo od kuda se ti ljudi pojavljuju sa bizarnim idejama budućeg uređenja i vođenja države.
Da se od politike nije lako rastati ni pod prisilom svjedoče i nove stranke starih političara poput Dragana Kalinića, koji se još nada skupštinskom čekiću i finansijskim transakcijama sa njegovim potpisom.