Bakir Izetbegović, koji rotaciju na čelu Predsjedništva BiH završava za dvije sedmice, svoj mandat je uglavnom fokusirao na islamske zemlje, a jedan od upečatljivijih momenata je njegovo kreiranje stava BiH o rezoluciji o Siriji, za koju nije postignut konsenzus svih u BiH.
Momenat koji ćemo takođe zapamtiti je kad je Izetbegović svoj govor, koji je održao u ime svih građana BiH, u Generalnoj skupštini UN-a počeo pozdravom "Selamu Alejkum". Već je zaista postala otrcana floskula kao papagaj ponavljati da BiH može da opstane jedino kao zemlja u kojoj se sva tri njena naroda osjećaju ravnopravno, i u kojoj se stavovi političkih predstavnika svih uvažavaju i uzimaju u obzir. Ako zaista želimo da svi građani ovu zemlju prihvate kao svoju, onda njeni politički predstavnici i izabrani funkcioneri, pogotovo oni koji ne kriju veliku ljubav prema njoj, treba svojim primjerom da pokažu da oni BiH vide u svoj njenoj raznolikosti, a ne isključivo ili uglavnom iz prizme vlastitog naroda ili vlastite religije. Teško je očekivati da će u situaciji u kojoj se ovako očigledno javne funkcije koriste za promociju interesa vlastitog naroda ili čak vlastite partije druga dva naroda ikad moći prihvatiti BiH kao svoju. Nije stvar u tome da li izabrani funkcioneri treba da posjećuju različite zemlje, pa i one koje pripadaju islamskom svijetu. Naravno da trebaju. Ali fokus spoljne politike moraju biti one integracije i onaj politički okvir za koji zaista postoji ogromna saglasnost većine građana BiH, a to je EU. Haris Silajdžić, Izetbegovićev prethodnik, vodio je drugačiju politiku. Građani su mu na izborima pokazali šta misle o tome. Ma koliko se ko možda trudio da ne bude tako, svi građani BiH žele evropske integracije. Oni koji to ne shvate danas, shvatiće najkasnije u oktobru 2014.