Sjećate li se one priče o cvrčku i mravu? Dok se mrav marljivo sprema za narednu godinu, cvrčak bezbrižno gleda televiziju, leškari u hladu i ruga se mravu optužujući ga za paranoju.
Ako bi se fabula ove dječje priče prepisala na današnju BiH, odnosno pripreme za proljetnu sjetvu, izmišljena bajka odjednom postaje zabrinjavajuće realna.
Dok mali mrav (poljoprivrednici) pokušava skrenuti pažnju cvrčku (državi) da je krajnje vrijeme da se nešto učini po pitanju podsticaja za poljoprivredu, cvrčak, iliti država, ponaša se kao da će hiljadu godina sijati sunce. Poljoprivrednici u Federaciji BiH upozoravaju da fali đubriva, da će umjesto 1.500 tona hrane, koju su proizveli prošle godine ove godine biti manje od 300 tona, upozoravaju da BiH prijeti glad, a cvrčak samo odmahuje rukom.
Međutim, ima i jedna mala razlika ove bh. varijante bajke o cvrčku i mravu. Država (cvrčak) za razliku od cvrčka iz bajke ima dva razloga za leškarenje. Jedan je da im je novac potreban za vlastite plate, dodatke i putne troškove, a drugi je da od manjka domaće proizvodnje korist imaju uvoznički lobiji. Tako na kraju prave priče o cvrčku i mravu cvrčak uvidi istinu, pa se naredne godine pridruži mravu u pripremama za zimu.
U bh. varijanti, lobiji i vlastodršci podijele novac, a narod na pijacama kupuje "svježe" mlijeko iz Mađarske. Još jedna bh. priča bez srećnog završetka.