Poljoprivredni proizvođači iz BiH su u panici, jer ih od odlaska u njive dijeli nekoliko dana, a nemaju novca za enormne cijene goriva i vještačkog đubriva.
Godinama obećavani plavi dizel i dalje je na dugom štapu, a džepovi su im prazni za naftu, koja po litru košta oko 2,30 KM.
Vještačko đubrivo je, takođe, zabilježilo rekordnu vrijednost, a ni cijene sjemena nisu ništa pristupačnije. Sve je ovo dovoljno da poljoprivrednici požele da proljeće, kakvo je bilo juče, što duže potraje.
Iako se svi slažu da u poljoprivrednoj proizvodnji leži ključ napretka naše zemlje, većina zemljoradnika su sve više siromasi, a sve manje proizvođači. Država je težake zaboravila, iako bi, procjenjuje se, mogli da proizvodu onoliko hrane koliko može biti dovoljno svima nama.
Dok oni brinu kako će popuniti oranice, bh. prodavnice obiluju povrćem i voćem iz uvoza, koje putuje i po nekoliko sedmica prije nego što se nađe na našim trpezama.
Problem se ogleda i u tome što, kada dođe jesen, sve ono što su ratari mjesecima radili postaje bescijenje, jer, kako to obično biva, vreća od deset kilograma krompira vrijedi koliko i 300 grama čipsa.
Resorna ministarstva se, međutim, hvale kako čine sve za dobro poljoprivrednika, ali ne mogu da ospore zvaničnu statistiku, koja pokazuje da su ratari prošle godine proizveli manje nego što je uobičajeno.
Dok službenici ministarstava svoju platu zarađuju u kožnim foteljama, seljaci svoju koru hljeba ne uspijevaju steći ni sa motikom u ruci.