Činjenica da u Bosni i Hercegovini više od polovine obradivih površina nije iskorišteno je porazna, prije svega zbog toga što ne znamo, ne možemo ili u krajnjem slučaju nećemo da iskoristimo sopstveni prirodni resurs.
Međutim, mnogo više od toga zabrinjava podatak da se svake godine smanjuje površina zasijanih oranica u BiH, te da je značajno više sijano prije 15 godina.
Za ne povjerovati je da danas postoje obradive površine, velika prostranstva, koja se mjere stotinama hektara u jednom komadu, a koja nisu obrađivana godinama.
Zašto nema brazde na više od pola bh. oranica, nema zvaničnog odgovora, ali poljoprivrednici smatraju da bi država trebalo da ima sasvim drugačiji odnos prema tome, a ne ravnodušan kao što je sada slučaj.
Pa zašto da uvozimo ko zna kakve poljoprivredne proizvode iz ko zna kakvih zemalja dok naše oranice zarastaju u korov i travu, a mogli bismo mnogo toga da proizvedemo, jer to znamo, možemo i imamo potencijala za poljoprivredu?
Država bi trebalo da pomogne poljoprivrednicima raznim podsticajima, regresima, i da traži dugoročna rješenja za ovu problematiku, a bilo bi vrlo važno, kroz posebne programe, ratarima učiniti dostupnom državnu zemlju koju niko ne koristi.
U slučaju da do toga ne dođe, svake godine ćemo imati sve manje zaoranih brazda, a iz drugih zemalja ćemo kupovati hranu, koja će, prema procjenama, biti sve skuplja, pa razmislite šta nas očekuje u skorijoj budućnosti.