Trgovine polovne odjeće u BiH posjećuje sve više mušterija i, dok je nekada ljude bila sramota priznati da kupuju već nošenu garderobu, sada ovakvu robu pazare i ljekari i profesori.
Ima onih koji tvrde da su hlače ili majica najkvalitetniji kad se kupe u sekend hend šopu, ali čini mi se da je to samo izgovor, jer su novčanici sve tanji, a troškovi rapidno rastu.
Sjećate se filma "Bolji život", u kojem desetine žena iz beogradskog preduzeća autobusom za osmi mart odlaze u Grčku i otuda donose bunde, novčanike, haljine, šešire?
"Vukli" su se ne tako davno iz dalekih zemalja kožni koferi i u njima roba "teška" po nekoliko plata, a ipak se čeznulo za nekim još lagodnijim životom.
E, pa, on još nije došao, ali su kod nas počele stizati odjeća i obuća sa istoka i zapada, koje je ranije nosio bog zna ko. Suština je u tome što se sada u sekend hend prodavnici mogu kupiti hlače za isto onoliko novca koliko je potrebno izdvojiti za kvalitetnije čarape.
A, naš narod više nema mogućnost da bira. Štaviše, građani već znaju kada u sekend hend šopove dolazi "nova" polovna odjeća i oni najbolji primjerci se razgrabe istog dana kada i stignu.
Da prosječan potrošač u BiH bitku bije sa besparicom, najbolje pokazuje podatak da je tokom cijele 2008. godine u našu zemlju uvezeno polovne robe u iznosu od 3,3 miliona KM, a samo tokom prvih devet mjeseci ove godine ta cifra je premašena.
Dakle, prodaja takve robe cvjeta, a kupuju je uglavnom oni koji jedva sastavljaju kraj sa krajem. Nisam čuo da političar nosi polovno odijelo.