Gotovo da nema pojedinca, institucije, nevladine organizacije ili firme koji u proteklih nekoliko dana nisu pružili pomoć onima čija imovina je stradala u katastrofalnim poplavama koje su pogodile BiH.
Svaka čast! Na apele za pomoć odazvao se i veliki broj država u svijetu koje su nesebično donirale hiljade tona hrane i opreme, koje i danas pristižu u velikim količinama. Ali, postavlja se pitanje, šta dalje?
Nakon što se entuzijazam malo stiša, euforija pomaganja splasne i stanje koliko-toliko stabilizuje, strah je da će stanovništvo čiji su domovi uništeni poplavama i klizištima biti prepušteno samo sebi.
Idu i izbori, što dodatno komplikuje ionako složenu situaciju i, nažalost, isključivo od političara će zavisti kako će se stvari odvijati u budućnosti, koje se mnogi, posebno raseljeni, plaše.
Od njihove sposobnosti zavisiće i eventualna buduća pomoć međunarodnih institucija, koje će, sasvim sigurno, biti više nego oprezne što se tiče donacija BiH, jer iz bliže prošlosti su naučili lekciju da su milijarde koje su ušle u zemlju nakon rata, nestale bez traga.
Štetu koja se mjeri milijardama maraka neće biti moguće sanirati domaćim kapacitetima i to je sigurno. Decenije će biti potrebne da se oporavimo od vode koja je ljudima uništila ono što su kroz generacije stvarali.
Bilo kako bilo, nadati se samo možemo da i ovo pomoći što je pristiglo iz svijeta završi tamo gdje je najpotrebnije, odnosno kod ljudi koji u narednih nekoliko mjeseci neće prespavati u svojim domovima.
U svakom slučaju, solidarnost, volja da se nekome pomogne, a koja se posljednjih dana viđala na svakom ćošku, neće biti dovoljno za saniranje posljedica poplava i možda je došlo vrijeme da se svi, pogotovo oni sa dubljim džepovima u BiH, "natjeraju" da, recimo, isfinansiraju izgradnju, na primjer, mosta.