Nakon brojnih nevolja koje su ga zadesile u protekle 83 godine (između ostalih dva rata i dvije poplave), Doboju se pružila prilika da njegovim ulicama nakon toliko godina ponovo prošeta poglavar Srpske pravoslavne crkve.
Tako nešto mnoge lokalne zajednice, ne samo u BiH, nego u svim zamljama u kojima živi pravoslavni narod, mogu samo priželjkivati. Verujem da su Dobojlije svjesne veličine događaja kojem su svjedočile, jer to se dešava samo jednom u životu. Nije mala stvar to što je patrijarh Porfirije izabrao baš ovaj mali grad, koji se smjestio na Bosni, Spreči i Usori, da bude njegovo odredište tokom prve posjete RS i BiH.
Jednako ponosni su sigurno i u manastiru Svetog Nikole na Ozrenu, jer se sada mogu javno hvaliti da je jedan srpski patrijarh u mladosti boravio među zidinama ove svetinje iz doba Nemanjića. Iako su mnogi mislili da će nakon izbora na mjesto poglavara SPC patrijarh prvo u BiH posjetiti svoju djedovinu i očevinu, odnosno Derventu, kao i selo Osinja, u kojem su rođeni roditelji Prvoslava Perića, potonjeg prvog među arhijerejima, Doboj je nadmašio rivala sa Ukrine. Većina sugrađana s kojim sam razgovarala kazala je da je to ovaj grad zaslužio nakon svega što je doživio posljednjih godina.
Pretpostavljam da su mnogi od njih bili šokirani kada su u gradskom parku, pored velike šahovske table ugledali čovjeka kojeg su do tada mogli vidjeti samo na televiziji ili internetu, a koji je zapravo poput njih. To je nešto što ostaje u pamćenju cijeli život. Ono što ću ja zauvijek pamtiti i što mi je natjeralo suze na oči je upornost jednog malog heroja, kojeg život nije mazio, jednog Vuka da uz pomoć svojih štaka u porti Hrama Svetih apostola Petra i Pavla priđe njegovoj svetosti i od njega dobije blagoslov. Iako je za Vuka svaki korak pobjeda, uspio je. A uspio je i Doboj da bude na naslovnicama i da se o njemu konačno ne govori samo kao o gradu koji je prije više od sedam godina potopljen, nego kao o lokalnoj zajednici u kojoj su ljudi svih vjera izašli na ulicu kako bi pozdravili patrijarha srpskog.
Ovo ne bih napisala da nisam, idući ulicama Kralja Aleksandra, Nemanjinom i Kneza Lazara, usput vidjela svoje sugrađane koji petkom idu na džumu, odnosno nedjeljom na misu. Vjerujem da su osjetili istu blagodat kao i Dobojlije, kojima će ovo Preobraženje Gospodnje zauvijek biti posebno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.