Nezavisni stav

Populizam i socijalna politika

Populizam i socijalna politika
Foto: N.N. | Populizam i socijalna politika

Ako bi kojim slučajem, a što je malo vjerovatno, Dom naroda Parlamenta BiH usvojio zakone kojima se suspenduju akcize na naftu i naftne derivate i ako bi bila uvedena diferencirana stopa PDVa, građani, posebno oni najsiromašniji, efekte tih mjera ne bi ni osjetili.

Takvi prijedlozi, a posebno priče da se na taj način štite oni najugroženiji, klasični su populizam, jer i oni koji tako nešto predlažu svjesni su (barem se nadamo) da to neće riješiti problem i zaustaviti pad životnog standarda stanovništva.

Socijalna politika se ne rješava preko poreza, posebno onih indirektnih, već ciljanim mjerama vlada koje direktno treba da "pogode" one kojima je pomoć najpotrebnija, a to su penzioneri, mladi i oni sa najnižim primanjima. 

Ko garantuje da će u slučaju smanjenja PDVa sa 17 na 10 odsto, hljeb, so, brašno, mlijeko itd. biti jeftiniji? Ima li inspekcija kapacitete da to iskontroliše?

Na kraju krajeva, zašto da se pomaže i onima koji imaju, kojima životni standard nije toliko ugrožen i kojima ništa ne znači hoće li hljeb platiti 2,34 KM ili 2,1 KM. Slično je i po pitanju cijene goriva, odnosno nafte i naftnih derivata. 

Ako bi kojim slučajem akciza na naftu i naftne derivate bila ukinuta, opet bi najviše koristi imali oni koji imaju, a ne oni koji su u stanju potrebe. 

Koliko će penzionera, recimo, osjetiti ukidanje akciza na naftu i naftne derivate? Da li će u slučaju smanjenja cijena goriva trgovci i proizvođači spustiti cijene svojih proizvoda? 

Neće sigurno, i na kraju krajeva, postoji li kalkulacija koliko u cijeni nekog proizvoda učestvuje cijena goriva. Dakle, i jedna i druga mjera su klasični populizam i priča da se umiri stanovništvo koje srlja ka ivici siromaštva, kako zbog globalnih kretanja tako i zbog nesposobnosti vlasti da se sa ovim uhvate u koštac.

Socijalna politika je ozbiljan posao kojim se, barem što se tiče BiH, u posljednjih dvadesetak godina niko nije bavio kako treba, a posljedice toga vide se danas. 

Da je kojim slučajem neko razmišljao o tome, danas bismo imali socijalnu kartu i sa programom od 500 miliona KM koliko se, recimo, prikupi godišnje po osnovu akciza na naftu i naftne derivate, izradili mjere koje bi osjetili oni kojima je pomoć najpotrebnija. 

Ovako, jedino što preostaje jeste da se novac podijeli direktno, prvo penzionerima, koji su sve gladniji i glasniji, a kasnije mladima, višečlanim porodicama, nezaposlenima i tako redom.

Ne treba biti pretjerano pametan, treba samo zaviriti u dvorište nekih koji su to već uradili i koji su dokazali da je najbolja, najefikasnija i najbrža mjera podjela novca direktno na račune građana, sve ostalo je eksperiment, koji se u ovom vremenu može oteti kontroli. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije