Sulejman Tihić, predsjednik SDA, pokušao je dogovoriti sa ostalim političkim liderima u BiH odgađanje lokalnih izbora. Rekao im je dobronamjerno i iskreno da će biti prisiljen "zaoštriti retoriku" i to, pod jedan, da nevjernim tomama u vlastitoj stranci demonstrira da nije mekan i slab, i, pod dva, da omogući stranci da se nečim odvoji od SDP-a.
Plan je bio: Odgodimo izbore i u miru završimo priču o slučaju "Sejdić i Finci", podnesimo kandidaturu za EU, riješimo uslove za NATO, pa onda u miru uđimo u predizbornu kampanju za dvije godine. Kad se ispostavilo da je odgađanje izbora nemoguće, SDA je počela raditi ono što je indirektno i najavila - pripremati se za lokalne izbore. Predizborni moto im je: "Mi branimo BiH, SDP je sa Dodikom ruši." Ovo što se sada dešava samo je logična posljedica toga. Samo u tom kontekstu se, na primjer, može posmatrati nevjerovatan potez SDA da odbije svih 30 amandmana na Ustav RS, iako su više puta javno govorili da će prihvatiti sve evropske amandmane, uključujući i onaj o ukidanju smrtne kazne, a odbiti samo one za koje smatraju da su loši za Bošnjake u RS. Kad je došlo glasanje, odbili su apsolutno sve i time ugrozili evropski put BiH. Sada krive SDP da je podržao amandmane jer je napravio dil sa Dodikom o rušenju BiH!
Da li je zaista tako teško smisliti bilo šta bolje osim najjeftinijeg populizma kako biste bili bolji od političkih konkurenata? Umjesto, recimo, tako bestidne političke zloupotrebe patnje Srebrenice, što ne osnuju neko preduzeće, ne zaposle mlade studente ili ne naprave nešto korisno i trajno? Da li misle da su birači glupi i da će povjerovati u njihov novi "turbo-patriotizam"? Debakl SBiH je za mene najveći dokaz da je populizam roba kojoj na Balkanu polako ističe rok trajanja. Ali izgleda da neki to još nisu shvatili.