Nakon što su zapali u finansijske poteškoće, entiteti su nakon nekoliko godina "prepucavanja" konačno dogovorili poravnanje dugova po osnovu indirektnih poreza, što nije bilo nimalo lako, ali je bilo obavezno, jer kad MMF kaže, to se mora sprovesti u djelo.
Da nije bilo uslova ove međunarodne finansijske institucije, koja već godinama vedri i oblači finansijama u BiH, sasvim sigurno entiteti bi se, odnsno zvaničnici u BiH, i dan-danas "gađali" desetinama miliona KM, koeficijentima, samo njima znanim računicama, krajnjim potrošačima i štetama koje im prouzrokuje onaj drugi.
Na primjeru poravnanja dugova, tj. jednog od rijetkih dogovora između FBiH i RS, najbolje se pokazuje da u ovoj zemlji samo muka i goli interes mogu pomjeriti stvari naprijed i riješiti ono što je do samo nekoliko mjeseci izgledalo nerješivo.
A, moralo je biti riješeno, jer kako reče Vjekoslav Bevanda, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, šta god to značilo: "Bez MMF-a, entiteti bi bili u bezizlaznoj situaciji."
Čak ni 12,9 miliona KM, koliko FBiH treba da vrati RS, nije bilo problem, jer zaboga, aranžman sa MMF-om vrijedan je čitavih 410 miliona evra, što će biti dovoljno za krpljenje rupa u naredne dvije do tri godine, a šta će biti nakon toga, ostaje da se vidi.
U svakom slučaju, treba da nas raduje da, umjesto tužbi, među entitetima imamo, barem zasad, čiste račune, ali ne treba zaboraviti da RS još ima pravo sudskog traženja naplate kamata na iznos dugovanja.