Potreba učestvovanja malih država na takmičenjima svjetskog ranga nije kako bi mnogi mislili u želji da se troše ionako male državne pare, već da te iste države koliko-toliko razbiju određene predrasude o njima.
Takav slučaj je već godinama sa Bosnom i Hercegovinom, koja ulaže sve napore kako bi na pozornici muzičkog takmičenja "Eurosong" pokazala sve umjetničke talente kojima raspolaže i na taj način skinula okove ekonomski siromašne, nestabilne i neobrazovane zemlje, kako nas Evropa uglavnom vidi.
Ove godine s pjesmom "Ljubav je..." u Stokholmu su BiH predstavljali Dalal Talakić, Fuad Backović Deen, Ana Rucner i Jala. Nažalost, prvi put u istoriji odlaska na ovo takmičenje nije im pošlo za rukom da se domognu finala. Jučerašnji dan obilježile su reakcije kako pozitivne, tako i negativne.
Ali, bez obzira šta rekli o ovim ljudima treba znati da su oni nakon tri godine neučestvovanja BiH na ovom takmičenju uspjeli skupiti određena sredstva i otići na isto. Gledati mnogobrojne ekipe bogatih zemalja, dok vaš sistem za promociju gotovo da ne postoji, gledati Rusa čija je skupa 3D scenografija zasjenila i samo prvo polufinalno veče, dok je sve sa čime vi raspolažete glas i ljudsko tijelo, sigurno nije bilo lako.
I pored tih okolnosti ovo je bio prvi put da se u međunarodnom kontekstu čuje glas BiH u vezi sa izbjegličkom krizom koja potresa Evropu. Naša ekipa je ne samo u tom kontekstu, već i cijelim svojim nastupom pozvala agresivni i pun predrasuda svijet na ljudsko razumijevanje. Po tome se oni izdvajaju, ali i po činjenici da su bar u nekoj mjeri pokazali da smo zemlja društvene svijesti, talenta i znanja i u tome se ogleda njihova pobjeda.