Zbog prezaposlenosti, nezaposlenosti, brojnih obaveza, malih i velikih nedaća, političkih i ekonomskih turbulencija u državi većina roditelja u BiH preskače čitanje knjiga svojoj djeci pred spavanje, a pričanje bajki mališanima je ostalo samo kao scena iz starih crno-bijelih filmova ili nekada humanijih crtića.
U teškim okolnostima za egzistenciju mnogi su izgubili elementarno samopouzdanje i dostojanstvo, te je nažalost osnovna poruka koju ostavljamo potomcima i budućim generacijama: "Život je borba". A ako neko raste uz "filovanje" takvim obeshrabrujućim porukama, kako da se raduje sadašnjosti, budućnosti i da se na kraju odluči za potomstvo i vidi da je život i porodično okruženje u stvari dar, a ne teret?
Zbog trke kako bismo obezbijedili iole pristojan život posvećujemo više vremena razmišljanju o radnom mjestu, stanju u banci, tankom novčaniku, političkoj situaciji, pijačnom barometru, promaji u frižideru, nego suštinski o vlastitoj porodici, što baš i nije neko mudro ulaganje. Upravo je obilježen Svjetski dan porodice, kada je fokus stavljen na ovu osnovnu ćeliju društva, kako joj je "stara" definicija. I upravo na taj dan su nam višečlane porodice pokazale da je to ćelija u kojoj je zbir ljubavi ipak i danas veći od zbira neplaćenih računa, nesporazuma, namrštenih lica i zabrinutih pogleda. Jedna od majki je na taj dan kazala da u njenoj kući djeca poštuju dogovore roditelja, a oni dogovore mališana, te da slušaju i savjete "malih ljudi". Upravo je ključ u poštovanju. Članovi porodice treba da se međusobno poštuju, a nadležni od lokalne do državne zajednice da respektuju porodice, odnosno obezbijede im posao i krov nad glavom, a ne riječima ukazuju na pad nataliteta. Samo u Udruženju "4+", koje okuplja višečlane porodice, oko 70 odsto članova je nezaposleno. Budžetske kase bolje treba protresti jer sramota je da još ima gladnih porodica i skoro na ulici. Vratimo porodici dostojanstvo jer ako iz nje sve potiče, onda tako ulažemo i u bolje društvo.