Nakon što su smanjeni dječji doplatak, naknade za djecu s posebnim potrebama, tuđu njegu i pomoć i uz to se poslodavcima za porodilje duguje 25 miliona, nadležni mudro ćute o tome da li će ta umanjenja sredstava i dugovanja biti vraćena, kako i kada.
Ako su umanjenja privremena, kako tvrde u resornom ministarstvu, i ako su na to išli po principu bolje da se isplaćuju umanjeni iznosi ali da budu redovni, zašto onda niko nije umirio oštećene ljude i obećao da će ta umanjenja biti nadoknađena kada bude para?
S obzirom na to da se radi o sramotnim iznosima svih tih naknada, od kojih je opet skinuto po 10 do 30 maraka, za nadoknadu sredstava ne bi bilo potrebno puno novca da nadležni stvarno misle da vrate umanjena sredstva. Međutim, po svemu sudeći, to nikome nije palo na pamet jer od vraćanja para nema ništa.
Još veći problem je ogroman dug za naknade porodiljama, koji ima Javni fond dječje zaštite, koji će se, po svemu sudeći, slomiti na porodiljama jer se predstojećim izmjenama zakona ide na smanjenje porodiljskog odsustva - vjerovatno na šest mjeseci.
Pored redovnog otpuštanja trudnica i nemogućnosti zaposlenja ukoliko ste mladi i planirate brak, smanjenje porodiljskog odsustva će i ovom malom broju mladih majki, koje uspiju ostati u radnom odnosu nakon porođaja, zagorčati prve dane materinstva i sigurno dovesti do pogoršanja ionako loše populacione slike.