Položili su Hipokratovu zakletvu i žive u državi gdje je pronalazak radnog mjesta Sizifov posao, ali neće da liječe zatvorenike.
Ovo je slika i prilika bh. ljekara, koji, sudeći prema iskustvima ombudsmana, izbjegavaju da svoj radni vijek provode u zatvorima. Dakle, biraju gdje će zarađivati.
U čemu je problem? Ne sjećam se da je neko u BiH, dok je robijao, napao ljekara koji ga u zatvoru liječi. Znači, iza ovakvog ponašanja doktora se krije neki drugi razlog.
Nakon što smo objavili tekst o ovoj problematici, uzburkali su se duhovi, a pljuštali su komentari poput onog da "zatvorenici ne mogu davati mito ljekarima, jer nemaju šta da daju".
Da li su u pravu oni koji ovako razmišljaju, ne bih da se direktno opredjeljujem, ali ću podsjetiti na ranija istraživanja po kojima čak 54 odsto bh. građana daje mito ljekarima, a 31 odsto medicinskim sestrama.
Kladim se da desetine hiljada, ako ne i stotine hiljada onih koji su trenutno na evidencijama biroa u BiH ne biraju posao. Radili bi bilo šta - cijepali drva, čistili, nomadili, samo da zarade neku "crkavicu". Ovdje se gladuje, ovdje je mnogima svaki dan "začinjen" patnjom.
Ali, ljudi u bijelim mantilima bi, očigledno, da biraju. Istina, namučili su se (većina njih) da se iškoluju za ovo humano zanimanje. Međutim, gdje je tu humanost ako ljekari biraju koga će liječiti?
Problem je lako riješiti. Primjera radi, ljekar je na spisku Zavoda za zapošljavanje. Pojavi se posao u kazneno-popravnoj ustanovi gdje taj doktor živi. Biro ljekara kontaktira, a ovaj posao odbije. E, u tom slučaju, trebalo bi da snosi posljedice.