Svi oni koji su barem jednu "sezonu" zasjeli u klupu Skupštine županije nikad se više milom iz nje neće dati istjerati.
Jasno je zašto. Ukoliko se profesionalno bavite njime taj vam "posao" garantira zaradu veću od 100.000 maraka za četiri godine, a zauzvrat "morate" svaka gotovo dva mjeseca sjesti na nekoliko sati u skupštinske (simbolično je da su inače školske) klupe i katkad dignuti ruku. Da znaju u Americi za posao snova u vlasti u HNŽ, postidjeli bi se i nikada više ne bi objavili nikakav natječaj za neki svoj posao snova. No, pustimo sad to. Podaci CCI su, premda je i običan puk to zamijetio, da se u četiri godine u HNŽ održalo svega 28 sjednica Skupštine.
Ukoliko se četiri godine pomnože sa 12 mjeseci, pa podijele sa 28 sjednica, čistom matematikom dođe se do rezultata da su sjednice održavane svakih 1,7 mjeseci. No kako to nije bilo baš u tako pravilnom razmaku, ispalo je da sjednice nisu održavane ni svakog godišnjeg doba.
Ne bi to bilo zabrinjavajuće da se radi o Skupštini negdje u nekoj županiji u Švicarskoj, a ne u HNŽ, županiji koja trenutačno broji oko 30.000 nezaposlenih s tendencijom rasta, od čega 1.500 fakultetski obrazovanih osoba, da to nije županija u kojoj rodilje nemaju nikakva prava, da to nije županija u kojoj se bilježi negativan prirodni prirast, da to nije županija iz koje mladi bježe u potrazi za kruhom, da to nije županija u kojoj poljoprivrednici ne mogu živjeti od rada itd, a jeste. I dok tisuću i pol pravnika, ekonomista i inženjera u HNŽ sjedi kod kuće i čeka posao, da to trajno ostane tako brinu se zastupnici u Skupštini (brojni tek sa srednjom školom), maksimalno prorijeđenim i šturim sjednicama.
Isto je i s Vladom. Čak tri ministarstva od CCI nisu dobila ni ocjenu 1, već 0. Toliko su, kako izgleda, radili i zaradili, ali ne i naplatili. Stoga sudionici i Vlade i Skupštine ponovno hrle na liste i lašte stare fotelje i idu u novu utrku za posao snova.