Zbog ličnih interesa pojedinaca, uglavnom mesoprerađivača, njihove pohlepe i sebičnosti, "posao vijeka", tj. izvoz mesa u Tursku, mogao bi propasti.
Umjesto da iskoristimo dobru volju Turske, povećamo i razvijemo stočni fond i seljacima koliko-toliko osiguramo lakši plasman stoke na tržište, po starom dobrom običaju upropastićemo sve. Ostaćemo bez svega, bez stočnog fonda, ino-partnera i tržišta Turske, na kojem se nalazi blizu 80 miliona ljudi.
Zvanični podaci govore da je za samo godinu dana izvoz mesa u Tursku porastao za više od 15 puta s tim da smo sa izvozom od 86,5 miliona KM tek na pola puta, odnosno količine koja nam je dozvoljena da izvezemo. Na tom izvozu zarađuju svi, seljaci, mesoprerađivači i aerodromi, ali pohlepa onih koji iz Poljske preko BiH reeksportuju meso i mesne prerađevine sve bi mogla da upropasti i kao nebrojeno puta do sada, ekonomski zdravu priču uništi.
Da je pameti i poslovne sposobnosti na tolikom tržištu sa bescarinskim izvozom, BiH bi za nekoliko godina mogla zabilježiti dvocifrenu stopu privrednog rasta, a da bi se to desilo, država, institucije entiteta, poslovnom nemoralu moraju stati ukraj. Oni koji su varali i preko BiH reeksportovali meso moraju biti pohapšeni i drastično kažnjeni, kao i veterinari koji su im to omogućili. Ukoliko se to ne desi, pitanje je dana kada će Turska povući svoju odluku o dozvoljenom uvozu 15.000 tona mesa godišnje.
Uz rigorozne kontrole i kažnjavanje, država i entiteti kroz garantovan otkup po unaprijed određenoj minimalnoj cijeni moraju stimulisati seljaka da proizvede više i kvalitetnije, jer, ako ćemo realno, spas za ekonomiju ove zemlje je u selu, jakom domaćinstvu koje proizvodi, a ne u stranim investitorima, koji kao i ovi naši domaći biznismeni samo gledaju da pokupe novce i odu.